Odlomci iz književnih dela

25 citata iz „Tvrđave“ Meše Selimovića

  • Ne mogu da pičam šta je bilo u Hoćinu, u dalekoj zemlji ruskoj. Ne zato što ne pamtim, već što neću. Ne vrijedi pričati o strašnom ubijanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvima i jednih i drugih, ne bi trebalo pamtiti, ni žaliti, ni slaviti. Najbolje je zaboraviti, da umre svako ljudsko sjećanje na sve što je ružno, i djeca da ne pjevaju pjesme o osveti.
  • Ono što nije zapisano, i ne postoji.
  • Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina potraži neki Hoćin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni štete, ni od poraza ni od pobjede, Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji.
  • Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj. A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv.
  • Tajna se duže pamti nego istina.
  • Slušanje je važnjije od razumijevanja. Iskustvo me je naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osijećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi.
  • Čovjek se navikne na svaki smrad.
  • Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
  • Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
  • Vrijeme uporno glođe čovjekovu misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena, bez pravog sadržaja.
  • Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi.
  • Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?
  • Što ima više svetih skloništa iza kojih se ljudi kriju, sve je više prostora za ljudsko zlo. Čovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se oslobodio odgovornosti i krivice.
  • Nijedno zlo ne može postati dobro, zato što ga prihvata većina.
  • Ljudi su naša misao i slika o njima. Mi sanjamo život i svijet. A kako možemo sačuvati svoje i tuđe snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva, kao u šaljivoj igri s maskama, samo što ovo nije šaljivo. Jednom se probudimo i pogledamo se zaprepašteno: šta se to desilo s našim snovima?
  • Riječ je barut, začas plane. Nezadovoljstva uvijek ima, svakakvih, ali nikad ne buknu sama do sebe. Riječ ih upali.
  • Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće reče nikako.
  • Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci,podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina.
  • Čovjek osjeća potrebu ne samo da misli već i da kaže, čak i veću potrebu da kaže nego da misli. Riječ je odliv suvišne krvi, rasterećenje od muke, privid slobode.
  • Upravljači nisu potrebni, ni vladar, ni država, sve je to nasilje. Dovoljni su ljudi koji se dogovaraju o svemu, obični ljudi, koji obavljaju svoje poslove, i ne žele da vladaju drugima, a ne daju da itko vlada nad njima.
  • Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti. Zlo nosimo u sebi kao izvornu strast, a može postati pogubno ako se predstavi kao jedino dobro.
  • Niko ne žali manje svoj život nego mlad čovek, a poslije, što više stari i što manje ima razloga da živi, sve više se hvata za život.
  • A koliko bi bilo bolje da se rađamo kao starci, da polako postajemo sredovječni, postepeno zaboravljajući prvobitni strah od smrti, pa oslobođeni mladići, dovoljno lakomisleni da ni o čemu ne mislimo suviše ozbiljno, pa bezbrižna djeca, a da umiremo kao novorođenčad, ne znajući ništa ni o čemu, čisti kao zametak. Kakva bi to divna i slobodna smrt bila.
  • To su za njega najgori ljudi na svijetu najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.
  • Ništa čoveku nije važnije od svog mira i od sreće koju sam stvori. Zato je treba čuvati, tu svoju sreću, opkoliti je šančevima i nikome ne dozvoliti da je ugrozi.

Priredio Milorad Stokin